Misli iz gradskog prevoza
Cesto uhvatim sebe sa najcudnijim mislima dok se vozim gradskim prevozom...Dal su to opojni mirisi nasih prevoza, ili tupavi pogledi vecine ljudi, mozda je u pitanju i moj narcisizam...ko ce znati.
Danas sam videla coveka kako kopa po kontejneru, trazeci ostatke hrane, a potom, nakon sto je dve-tri stvari i gricnuo, zgadjeno odmahujuci glavom, odlazi. E, prijatelju, za tebe nema niceg, mi nase djubre sami jedemo.
Razgovor sa koleginicama na faxu me je zapanjio danas. Jedna je uporno govorila o svojim novim noktima, druga o tome kako je od decka dobila swarovski elements umesto swarovski kristala - koji djavo? A jedna, apsolutni genije, prekida razgovor o predstojecem kolokvijumu, da bi nas sve zamolila za iskren savet. U ozbiljnom je problemu. Taman sam se ponadala necemu interesantnom, kad ono, medjutim: " Moj decko nije krsten!" - A? - "Pa sta da radim sa njim, kako da se udam za njega? Kakva je on osoba ako ne veruje u Boga?" - na stranu sto nisu zajedno ni celih nedelju dana, a ona vec razmislja o udaji, vise me brine ton kojim je sve to izgovorila, kao da su decku upravo izrasle krljusti i rogovi...a posle se devojke zale sto svi misle da su glupe...boze moj, u pravu su, one nisu glupe, one su davno presle granice gluposti i idiotluka, ali ubrzano se krecu ka horizontu mongoloidnosti. Pa, devojke, jel vam to za utehu?
Naravno, uvek i svuda ima izuzetaka - njima skidam kapu. Svaka cast, ne dajte inteligenciji da se pridruzi mamutima.
Ovo je prosto neverovatno… zene su se nekad borile za slobodu odevanja da bi mogle da nose pantalone, sorceve I otarase se suknji, a danas, izgleda da opet moramo da se borimo za slobodu da nosimo suknje… muskarci su veoma cudni.
Ljudi su interesantni, citavog zivota se pitaju gde ce ici posle smrti, a nikad gde ce pre nje? Zive iz dana u dan bez ociglednog razloga, svrhe, cilja. Ljudi nikad ne bi mogli ziveti kao macke, coveku je u prirodi da komplikuje stvari, da trazi razloge, objasnjenja, svrhu, to koprcanje u barici je nas nacin da izbegnemo pogled na more u kome se ogleda cist besmisao nasih pojedinacnih zivota, dok su macke blazeno nesvesne bilo barice, bilo mora,zapravo one su vode svesne samo kad je piju, a ni onda kako treba… svesne su samo sebe I svojih potreba koje zadovoljavaju. Everybody wants to be a cat…mozda bi trebali da naucimo da zivimo kao macke.
Hmmm, ima ljudi koji svaki dan svog zivota posvecuju sate i sate igranju igrica, sto na kompjuteru, sto u potpuno imaginarnim svetovima, a kad ih ne igraju, onda pricaju o njima, a kad ne rade ni jedno ni drugo, onda najverovatnije spavaju i jedu. Ok, odugovlacim, moje pitanje glasi - da li su svesni da bacaju sate i dane svog zivota ne radeci nista konstruktivno ni za sebe, a kamoli za druge? A ukoliko shvataju da samo bacaju vreme, za sta su onda potrebni ovom drustvu. koja je korist od njih? Jedu hranu, udisu vazduh, dobijaju platu koje bi mogao dobiti neko ko ce uciniti nesto sa svojim zivotom. I’ve got an idea... Smestimo ih na pusto ostvro, sve zajedno, sa zalihom hrane za 2 meseca i svime sto im je potrebno da igraju te svoje fantazije, i da vidimo da li ce uciniti nesto za sebe kad primete da umiru od gladi?